Ponukan jučerašnjim službenim pozivom na jednu veliku međunarodnu konferenciju – čije ime iz pristojnosti neću navoditi, a koja se bavi industrijom dodataka prehrani – osjetio sam profesionalnu i liječničku dužnost da javno demontiram iluziju u koju je uvučena većina sportaša i rekreativaca u regiji. Kada kao specijalist medicine sporta i konzultant za
U općoj javnosti i komercijalnom fitnessu vlada zabluda da se vrhunski sport bavi zdravljem i bazičnom fiziologijom. Mi se u Digitalnoj klinici ne bavimo salonskom fiziologijom iz udžbenika za prvu godinu fakulteta – mi radimo na samoj oštrici noža, u onom dramatičnom, sekvencijalnom momentu kada fiziologija prelazi u čistokrvnu patofiziologiju. Elitni
Kada javnost vidi elitnog sportaša koji odjednom tetura, hvata se za prsa, duboko i panično udiše zrak ili doživljava mučninu, najlakše je reći: "To je napadaj panike, slomio se pod pritiskom." No, u digitalnoj klinici za sportsku biokemiju mi ne gledamo psihologiju, nego stanične procese. Ono što je
Kada je Maverick Viñales nakon operacije ramena sjeo na motor i izjavio: "Odradim dva dobra kruga, a onda potpuno ostanem bez snage", struka je odmah skočila s pričama o "psihičkoj blokadi", "gubitku motiva" i "nedostatku kondicije". Kao liječnik i specijalist medicine sporta,
Mnogi od Vas žele jesti pametnije i svjesno biraju proizvode s privlačnim oznakama "Light", "Low-Sodium" ili "Fit" 🍃. Cilj je naizgled sjajan – manje soli, manje kalorija, bolji osjećaj i zdravije srce. No, jeste li primijetili da unatoč tim "zdravim" izborima i dalje vučete
Vjerojatno ti se već dogodilo: Treniraš redovito, paziš na prehranu, spavaš solidno... a tetive te počinju boljeti. Ne odjednom. Polako. Podmuklo. Kao da tvoj unutrašnji inženjering više ne želi surađivati s tvojim ambicijama. Osjećaš to "zatezanje" u Ahilovoj tetivi, to "bockanje" u koljenu ili laktu koje
Često dobivam pitanje koje naizgled zvuči jednostavno: "Doktore, dajte nam vodič za elektrolite – koji omjeri, za koju svrhu, što za trening, a što za dan?" Moja prva reakcija kao liječnika i specijalista sportske biokemije je tišina. Zašto? Zato što odgovor na ovo pitanje ne stoji u generičkom priručniku.
Vjerojatno ste ovdje jer tražite odgovore koje niste dobili na uobičajenim mjestima. Vidjeli ste moje postove o biokemijskoj forenzici, o staničnom slomu Novaka Đokovića, patofiziologiji Jannika Sinnera, o hormonima i energetskom kolapsu mitohondrija. Možda ste osjetili onaj "Aha!" efekt jer je netko konačno, bez marketinške magle, objasnio zašto
Nova znanost objašnjava što se stvarno događa kad biologija kaže "dosta" ⚡🛑 Gledajući vrhunske sportaše kako u jednom trenutku dominiraju, a već sljedećeg izgledaju potpuno ispražnjeno, često čujemo ista objašnjenja: "nema fokusa", "mentalni pad" ili "fali mu pobjednički mindset". 🧠📉 Ali, što ako problem
Čitam komentare nakon Novakovog poraza u Rimu i vidim cijeli spektar ljudskih emocija. Netko piše: "GOAT je 6 godina preko roka trajanja, tijelo mu govori, srce će ga stići". Drugi su razočarani: "Ako se lav ne pojavi u Parizu ričući, gubim interes". Neki pogađaju bliže istini:
U posljednjih mjesec dana moj inbox postao je čekaonica za roditelje koji prolaze kroz istu agoniju. Više od 20 roditelja mladih sportaša – nogometaša, košarkaša, rukometaša, borilačkih sportova i raznih drugih sportova – javilo mi se s identičnim, poražavajućim scenarijem. "Doktore, operacija je prošla savršeno. Odradili smo višemjesečnu fizikalnu. Izokinetički testovi
Gledao sam snimku iz Londona i moram priznati – kao liječnik i kao navijač, ostao sam bez teksta. Godinama smo slušali znanstvenike kako objašnjavaju zašto je granica od dva sata u maratonu fiziološki zid koji će pasti tek za par desetljeća. A onda je Sabastian Kimaru Sawe (Kenija) taj zid srušio